Prema gustoći se očvrsli beton dijeli na sljedeće:
- obični beton → ρ = 2000 – 2800 kg/m3
- laki beton → ρ < 2000 kg/m3
- teški beton → ρ > 2800 kg/m3.
Gustoća pojedine vrste betona ovisi uglavnom o gustoći agregata, tj. punila koje se rabi za izradu betona i količini uvučenog zraka u strukturi betona koja se postiže specijalnom proizvodnjom. Izgled struktura pojedinih vrsta betona prikazana je na slici 4.3.
Obični beton najraširenija je vrsta betona i uglavnom se sve nosive betonske konstrukcije rade od njega. Takav beton radi se od prirodnog agregata koji je ujedno i najjeftinija sirovina u betonu. Prirodni agregat dobiva se iz vučenog nanosa (formiran procesima erozije raznih vrsta stijena) i/ili drobljenjem iz velikih komada prirodnih stijena. Svojstva agregata zavise o svojstvima izvorne stijene i o postupku usitnjavanja. U analizama i proračunima betonskih konstrukcija od običnog betona uzima se da gustoća nearmiranog betona iznosi ρ = 2400 kg/m3, a armiranog (beton +armatura) ρ = 2500 kg/m3. Zbog jednostavnosti u proračunu se umjesto gustoće betona obično upotrebljava pojam zapreminska težina betona koja sukladno prethodno navedenim gustoćama iznosi: γc = 24 kN/m3 za nearmirani beton i γc= 25 kN/m3 za armirani beton (beton+armatura). Zapreminska težina armiranog betona ovisi o količini armature. Neki elementi mogu imati veliki postotak armiranja uzdužnom i poprečnom čeličnom armaturom, a time i veću zapreminsku težinu što se vidi na slici 4.4.
Količina čelične armature u pojedinim konstrukcijskim elementima u zgradarstvu uglavnom iznosi:
- za trakaste temelje i temeljne stope ≈ 60-80 kg/m3 betona
- za stropne ploče ≈ 80-100 kg/m3 betona
- za zidove ≈ 100-120 kg/m3 betona
- za temeljnu ploču ≈ 80-110 kg/m3 betona
- za stubove i grede ≈ 120-140 kg/m3
Generalno gledano, količina armature nosivih armiranobetonskih konstrukcija u zgradarstvu iznosi 100- 110 kg/m3 betona. Ako se pogleda dijagram na slici 4.4., za konstrukcijske elemente s količinom armature manjom od 145 kg/m3 zapreminska težina armiranog betona manja je od γc = 25 kN/m3, što je u skladu s količinom čelične armature u konstrukcijskim elementima u zgradarstvu.
Laki betoni podijeljeni su na sljedeće: lakoagregatne betone, betone od jednakozrnatog agregata i ćelijaste betone. Smanjenje gustoće uvijek se postiže stvaranjem pora u agregatu ili stvaranjem međuprostora između krupnih zrna agregata ili porama u cementnoj pasti. Razumljivo je da se stvaranjem pora u betonu smanjuju njegova svojstva u pogledu čvrstoće i otpornosti na abraziju u odnosu na obični beton. Međutim, laki betoni imaju druge prednosti u odnosu na obični beton kao što su bolja izolacijsko-toplinska i zvučna svojstva, poroznost i manja zapreminska težina. Proizvodnja je također nešto skuplja i općenito proizvodnja i ugradnja zahtjievaju nešto veći angažman kako bi se postigla tražena svojstva.
U zgradarstvu se najviše rabe lakoagregatni betoni koji se dobiju na bazi cementa, vode, lakih agregata i eventualno aditiva. Ovi agregati mogu biti neorganskog (plovućac, perlit, vermikulit, drobljena opeka, keramzit i sl.) ili organskog porijekla (drvena strugotina, drvena vuna, EPS i sl).
Lakoagregatni betoni upotrebljavaju se za izradu raznih ploča i blokova, pokrovnih elemenata, podloga za podove, završnih slojeva podova, ali i konstrukcijskih elemenata. Područje primjene lakih betona ovisi o njihovoj gustoći. Laki betoni gustoće ρ < 800 kg/m3 rabe se kao termoizolacijski elementi, dok se za konstrukcijske elemente mogu rabiti laki betoni gustoće ρ < 1400 kg/m3.
Laki betoni od jednozrnatog agregata dobivaju se izostavljanjem sitnijih zrna agregata i uporabom praktično jedne frakcije nominalno iste veličine zrna. Ovi su betoni zbog poraste strukture otporni na smrzavanje jer gotov da nemaju kapilarnih pora. Osim toga, ovakav beton dobro apsorbira zvuk pa se rabi kod oblaganja prostorija gdje su presudni uvjeti u pogledu akustike.
Najpoznatiji su ćelijasti betoni plinobetoni i pjenobetoni. Nastaju specijalnom proizvodnjom od cementa, vapna, letećeg pepela i kvarcnog pjeska na način da se pri visokim temperaturama aktiviraju i ubrzaju pucolanske reakcije letećeg pepela i kvarcnog pjeska uz istovremeno dodavanje posebnih dodataka koji izazivaju ekspanziju plina i stvaraju ćelijastu strukturu. Najpoznatiji su u zgradarstvu Ytong i Siporex, koji se upotrebljavaju kao izolacijski, ali i kao konstrukcijski elementi.
Velika zapreminska masa teških betona ostvaruje se upotrebom teških agregata, kao što su barit, rude željeza (magnetit, hematit i limonit), strugotine ili specijalno izrađene kuglice od željeza i čelika. Da bi se poboljšala zaština svojstva teških betona, dodaju im se spojevi bora ili litija. Čvrstoće teških betona nisu visoke, čvrstoća na tlak ne prelazi 40 MPa, dok se vlačne čvrstoće kreću 1 – 3 MPa. Razlog je u tome što je čvrstoća cementnog kamena (paste) znatno niža od čvrstoće teškog agregata tako da linija sloma ide kroz cementni kamen i zaobilazi zrna agregata.
Teški se betoni upotrebljavaju za zaštitu od zračenja u nuklearnim elektranama, zaštitu od zračenja u bolnicama (rentgenske dvorane, kobaltne bombe i sl.), temelje teških strojeva te kao balast za stabilizaciju brodova.