Ventilacijski kanali služe za pravilnu izmjenu zraka u prostorijama. Obavezno se ugrađuju u prostorijama gdije nema zračenja putem prozora.
U osnovi razlikujemo dva načina ventiliranja:
- prirodno ( toplinski uzgon – samo za zgrade do 8 etaža )
- prinudno (mehanički uzgon – obavezan za zgrade sa više od 8 etaža )
Tipovi ventilacija:
- gotovi blok (npr. Schiedel) na sistemu sabirnih i sekundarnih kanala (sabirni – od prve etaže objekta; sekundarni – od svake etaže)
- pocinčani lim (npr. Sigma) – sistem pojedinačne ventilacije koja polazi od svake etaže (kupaonica, izba, ugrađeni ormar )
- gotovi blok, pocinčani lim, opeka – sistem pojedinačnih ventilacija za dovod i odvod zraka
Kanali za prozračivanje izvode se od cijevi ili elemenata od betona, keramike, plastike i lima.
Većina pravila koja vrijede za dimnjake vrijede i za ventilacijske kanale. Svaki prostor koji se mora ventilirati, mora imati dovod svježeg i odvod zasićenog zraka. Veličina kanala se određuje računski, a ovisi o veličini prostorije, visini kanala i drugim parametrima.
Vertikalni kanali trebaju biti na unutarnjim zidovima, bez jakih lomova i glatkih unutrašnjih površina. Horizontalni kanali također moraju imati glatke i nepropusne stjenke, bez oštrih uglova i moraju biti zaštićeni od vlage i nečistoća.
Najveći problem ventilacijskih kanala je što u većini slučajeva ne postoji revizioni otvor za kontrolu i čišćenje istih. Izuzetak je, eventualno, otvor na sabirnom kanalu koji je, opet, u većini slučajeva nepristupačan ili otvori u samoj stambenoj jedinici na koje su montirane rešetke ili ventilatori.
