ZIDNE OBLOGE

 

 

Vanjski zid ograđuje prostor i štiti ga od atmosferskih utjecaja. Može biti izveden kao :

  • Neožbukani vanjski zid
  • Ožbukani vanjski zid
  • Ventilirani vanjski - nosivi zid sa zračnim slojem obložen fasadnom opekom, kamenim klesancima ili pločama, staklenim, keramičkim ili limenim pločama, sa ili bez toplinske izolacije
  • Neventilirani vanjski zid – nosivi zid sa ugrađenom kontaktnom fasadom i završno dekorativnom žbukom

 

Vanjski zid mora udovoljavati :

  • Fizikalnim
  • Energetskim
  • Estetskim
  • Klimatskim zahtjevima

 

 

ŽBUKE

Za izvedbu kvalitetne fasadne žbuke trebamo na nekoliko mjesta izvršiti provjeru podloge:

  • Brisanjem (prašina, prljavština)
  • Navlaživanjem (upojnost)
  • Struganjem ili zarezivanjem (čvrstoća)
  • Ravnosti zida (debljina žbuke)

Podloga mora biti:suha, ravna, nosiva i čista, bez slabo držećih dijelova i iscvjetavanja soli, bez ostataka oplatnih ulja, dovoljne upojnosti i hrapavosti. Ne smije biti smrznuta.

Podlogu treba prije nanošenja žbuke prirediti:

  • Prašnjavo – otprašiti
  • Ostatke od morta – mehanički ukloniti
  • Iscvjetano – očetkati i otprašiti
  • Trusno, nenosivo – otkloniti, zamijeniti, zazidati
  • Vlažno – ostaviti sušiti
  • Prljavo, masno – oprati
  • Neravno – izjednačiti žbukom u odvojenoj fazi rada, osušiti

 

 

PRIPREMA PODLOGE ZA ŽBUKE

Sve pripremne radnje na podlozi npr. popunjavanje rupa, zatvaranje reški, otprašivanje, otklanjanje izbočina i sl. mora se završiti najkasnije tri dana prije početka žbukanja.

Ako su različiti materijali u podlozi zid se smatra nehomogenim zidom i tretira se kao problematična podloga za žbukanje.

 

ŽBUKANJE

Žbuke se izvode u povoljnim vremenskim uvjetima kako bi se omogućio pravilan proces vezanja i sušenja. Za žbukanje treba odabrati umjerenu temperaturu bez jakog sunca i vjetra iznad 5Oc.

Žbukanje može biti strojno ili ručno. Strojnim radom mogu se kvalitetno žbukati veće površine unutarnjih i vanjskih zidova i stropova.

 

Žbuke s obzirom na vrstuveziva mogu biti:

  • Vapnena žbuka – volumenski omjer vapna i pijeska 1:1 -1:4. Služi kao unutarnja žbuka, manje je čvrstoć
  • Cementna žbuka – omjer cementa i pijeska 1:1 -1:4. Služi najčešće kao podloga ili kad je potrebna veća čvrstoć
  • Vapneno cementna žbuka –omjer cementa, vapna i pijeska 1:2:6 – 1:3:9. Vapno produžuje vrijeme vezanja pa se zove i produžna žbuka. Obično služi kao podložna žbuka ili kao vanjska završna žbuka različite površinske

Ručno se žbuka nanosi na čvrstu podlogu tako da se prvo izvedu „markice“ ili „pogače“ veličine 15 x15 cm na međurazmacima 1,5 do 2 m u vertikalnom i horizontalnom smjeru. Nakon toga se pogače spoje u vertikalne vodilice, nabacuje materijal između njih i letvom izravnava.

Razlikujemo: Temeljni sloj – koji veže za podlogu, to je obično cementni „špric“

Podložna žbuka – se nanosi slijedeći dan na temeljni sloj. Sastoji se iz donjeg, grubog sloja debljine1,5 – 2 cm i gornjeg finog sloja debljine 0,5 – 1,0 cm. Ako je potrebno podložna žbuka se nanosi na nosač žbuke staklenu ili žičanu mrežicu.

Razlikujemo više vrsta podložne žbuke:

  1. Gipsana,vapnena i vapnenogipsana unutarnja žbuka
  2. Produžna ili vapnenocementna žbuka za podloge iz opeke, betona ili kamena
  3. Cementna za izradu „sokla“,te kamene žbuke u vlažnim prostorijama
  4. Laka produžna žbuka na površinama od porobetona ili „kombi“ ploč
  5. Polimer-cementna tankoslojna žbuka na toplinsko izolacijskim pločama
  6. Toplinsko izolacijska žbuka na bazi perlita za sve vrste podloga. Obično debljine do 5 cm, ako je potrebno deblje žbuke se armiraju i izvode u dva sloja. Spojeve različitih materijala obavezno rabicirati pocinčanom ili staklenom mrežicom, postaviti sokl i kutne profile. Podloge prije nanošenja termo žbuke dobro navlažiti vodom i nanijeti cementni „špric“. Kod izrade termo žbuke, prvo napraviti vodilice, sačekati da lagano očvrsnu i onda nanositi žbuku te je zaravnati Nakon djelomičnog očvršćenja žbuku ostrugati letvom ili gladilicom.

Završni dekorativni sloj može biti različite debljine od 0,1 – 1,0cm ovisno kakvog je sastava. Od završnog sloja se traži da je vodoodbojan, paropropusan, jednolične strukture i lijepog izgleda. Paropropusnost mora rasti od unutarnjih slojeva zida prema vanjskim.

 

S obzirom na kemijski sastav vezivo za završne dekorativne žbuke i dekorativne premaze može biti:

  • Silikatno – kalijevo vodeno staklo
  • Disperzijsko – najčešće akrilat
  • Silikonsko – silikonska vodorazrjediva emulzija
  • Vapno sa malim udjelom cementa
  • Akrilatna smola u organskom otapalu

Završna obrada završnog sloja može biti različite strukture s obzirom na alat koji upotrebljavamo; zaglađena gladilicama, strugana češljevima,nožem ili gladilicama,prskana, valjana spužvastim valjkom, „štokana“ čekićem, brušena ili prana.

Fasaderske radove treba planirati kada je moguće izvršiti sve faze rada.

 

Specijalne žbuke

Sve vrste specijalnih žbuka proizvode se industrijski, a na gradilištu se dodaje točno određena količina vode, dobro izmiješa i postupa strogo prema uputama proizvođača.

 

Hidroizolacijska žbuka služi za sanaciju vlažnih zidova. Sadrži mineralna veziva sa dodatkom za vodonepropusnost. Nanosi se u tri sloja na betonski ili zidani zid iz opeke prethodno ožbukan cementnom žbukom. Debljina svakog sloja nije deblja od 0,2 cm. U nekim slučajevima zid se buši, a bušotine ispunjavaju pastoznom žbukom. Razmak bušotina je 10-12 cm, naizmjenično u dva reda pod kutem 30-450. Dubina bušotina jednaka je debljini zida minus 5 cm.

 

Protupožarna žbuka izrađuje se na bazi vatrootpornih veziva, agregata, punila i vode u debljini 4-5 cm. Štiti od požara dva sata sve metalne i armirano betonske konstrukcije.

 

Baritna žbuka služi za zaštitu od zračenja. Sadrži cement, baritni pijesak, vapno, dodatke i vodu. Nanosi se u dva sloja u debljini od 1-2 cm na rabiciranu podlogu obrađenu cementnim mortom.

Sanacijska žbuka služi za obnovu starih zgrada od kamena i opeke.

TOPLINSKA IZOLACIJA VANJSKIH ZIDOVA

Vanjski zidovi se danas izvode kao višeslojni. Nosivi dio zida je iz armiranog betona ili blok opeke. Sa vanjske strane postavljamo toplinsku izolaciju koja zimi štiti zid od smrzavanja, a ljeti osigurava ugodnu temperaturu u zgradi. Osim toga toplinska izolacija nam omogućuje uštedu energije za grijanje jer smanjuje gubitke topline što je vidljivo iz tablice.

 

GUBICI TOPLINE U STAMBENOM PROSTORU

 

kuće(%)

zgrade(%)

Krovna ili strop. ploča

25-30

13

Podrum

10-20

13

Vanjski zidovi/prozori

50-70

70-80

Materijali za toplinsku izolaciju na našem tržištu su najčešće kamena vuna (Tervol), staklena vuna (Isover,Ursa,Novoterm), ekspandirani polistiren EPS (Stiropor), ekstrudirani polistiren XPS ( Styrodur), tvrda poliuretanska pjena, drvena vuna (Heraklit), perlit, pluto. Od svih materijala se traži da su neškodljivi za zdravlje ljudi, negorivi, postojanih dimenzija,paropropusni, dovoljne mehaničke čvrstoće.Neki su vodoneupojni te se upotrebljavaju za toplinsku izolaciju podnožja „sokla“ zgrade (XPS, Styrodur). Proizvode se u obliku ploča i lamela različitih veličina i debljina. Potrebna debljina se dokazuje toplinskim proračunom.

Razlikujemo dvije vrste vanjskih višeslojnih zidova:

  1. zidovi sa zračnim slojem – ventilirane fasade
  2. zidovi bez zračnog sloja – neventilirane ili kompaktne fasade

 

TOPLINSKI SUSTAVI za kompaktne fasade

Ploče toplinske izolacije mogu biti lijepljene, pličvršćene pričvrsnicama ili „tiplama“ili i jednim i drugim načinom. Preko ploča debljine 4 – 10 cm navlači se građevinsko ljepilo, staklena mrežica pa još jedan sloj građevinskog ljepila te završna dekorativna žbuka.

Debljina ljepila je 1 -2 cm. Pričvrsnica ima 6 kom/m2 + 2 kom /m2 uz rubove zgrade. Dužina pričvrsnica je sidrena 5 cm u zidu od betona, a min. 7 cm u zidu od opeke.

Primjeri toplinske izolacije vanjskog zida:

  1. unutarnja žbuka
  2. nosivi zid
  3. „Sokl“ profil
  4. Termoizolacione ploče
  5. Pričvrsnice ili „tiple“
  6. Kutni profil sa mrežicom
  7. Ljepilo
  8. Staklena mrežica
  9. Završno dekorativni sloj

Faze izrade prikazane slikama:

  1. postavljanje „sokl“ profila
  2. ljepljenje ploča
  3. postavljanje prvog reda u sokl profil
  4. poptavljanje sa pomakom za polovicu ploče
  5. ugradnja pričvrsnica
  6. ugradnja pričvrsnica
  7. postavljanje mrežice
  8. nanošenje ljepila
  9. dodatno armiranje uglova otvora
  10. drugi sloj ljepila

Ploče toplinske izolacije trebaju biti ravno postavljene i prianjati jedna uz drugu. Na uglovima se ploče naizmjenično izmjenjuju.Prvo se postavlja “sokl” profil te u njega prvi red ploča.U drugom redu ploče se pomiču za najmanje 25 cm. Lijepe se na min 40 % površine. Ljepilo ne smije ući u reške, već ih treba ispuniti termoizolacionim materijalom.

Oko otvora se najprije napravi dijagonalno armiranje trakama 20x40 cm od tekstilno staklene mrežice.

Ovako izvedene fasade zovu se „Demit“fasade ili u novije vrijeme ETICS povezni sustav za vanjsku toplinsku izolaciju. Prema novim odredbama, svi upotrijebljeni materijali trebaju biti od istog proizvođača što uz stručnu izvedbu garantira kvalitetu.

Bookmark the permalink.

Comments are closed