Član 14.
Veličina skloništa određuje se tako da se osigura sklanjanje:
1) u objektima namijenjenim zdravstvenim ustanovama: za broj uposlenih u najbrojnijoj smjeni i predviđen broj bolesnika, odnosno u obimu koji omogućava obavljanje najnužnije medicinske djelatnosti;
2) u obdaništima, osnovnim, srednjim, visokoškolskim ustanovama: za štićenika, učenika, đaka ili studenata u smjeni i za 2/3 uposlenih u najbrojnijoj radnoj smjeni;
3) u hotelima: najmanje za 1/2 ukupnog broja ležaja i za 2/3 uposlenih u najvećoj smjeni;
4) u objektima željezničkih i autobuskih stanica i aerodromima: za prosječan jednosatni broj putnika na tim mjestima i za 2/3 uposlenih u najbrojnijoj smjeni. Prosječan jednosatni broj putnika izračunava se tako da se polovina popunjenosti sjedišta u vozu, autobusima i avionima koji dnevno dolaze i odlaze, dijeli brojem 16;
5) u objektima namijenjenim javnim telekomunikacijama, televiziji i radiju i ovakvim sličnim objektima koji se grade na području Federacije BiH, važnim energetskim i industrijskim objektima u kojima će se obavljati djelatnost od posebnog značaja za obranu i zaštitu, za 2/3 uposlenih i za procijenjeni broj posjetilaca;
6) u ustanovama za zaštitu dobara kulturno – istorijskog naslijeđa: za 2/3 uposlenih u najbrojnijoj smjeni i za 2/3 predviđenog broja posjetilaca;
7) za javna skloništa – prema procjenjenom broju stanovnika koji se mogu zateći na javnom mjestu, u poluprečniku gravitacije toga skloništa.
Član 15.
Javna skloništa se grade kao skloništa osnovne zaštite i trebaju ispunjavati sljedeće uslove:
1) moraju biti projektovana i izgrađena na način koji osigurava nesmetan pristup i kretanje licama sa teškoćama u kretanju, kao i da se tokom njihovog korištenja izbjegnu mogućnosti njihovih ozlijeda;
2) lokacija skloništa mora biti takva da se u sklonište može doći u najkraćem vremenu, pri čemu treba u obzir uzeti da udaljenost ulaza u sklonište do najudaljenijeg mjesta iz koga se ide u sklonište iznosi najviše 250 m; vertiklana udaljenost se računa trostruko;
3) sklonište mora biti udaljeno najmanje 25 m od lako zapaljivih materija i otrovnih gasova, kao i od eksplozije opasnih materija;
4) da je osigurano bezbjedno napuštanje skloništa ako se objekat poruši ili uruši dio objekta u kojem se nalazi sklonište;
Član 16.
Domet ruševina, odnosno odstojanje do koga se glavne količine ruševina rasprostiru prilikom razaranja zgrada, mjereno upravno na strane osnove zgrade, iznosi:
1) Kod zidanih zgrada: d = H/3
2) Kod skeletnih zgrada: d = H/4,
gdje je:
d – domet ruševina u m,
H – visina kuće ili objekta u m, mjereno od površine tla do donje ivice krova.
Član 17.
Kroz sklonište ne smiju prolaziti instalacije za vodovod, kanalizaciju, grijanje i gas, kao ni električne instalacije visokog napona koje ne pripadaju skloništu.
U dvonamjenskim skloništima, instalacije za vodu, kanalizaciju i grijanje moraju biti izvedene u posebnom prostoru koji je izvan skloništa. Taj prostor omogućava odvajanje napajanja kada treba sklonište upotrijebiti za osnovnu funkciju, a mora imati uređaje, sigurnosne i protuudarne ventile za sve vrste instalacija.
Ukoliko se skloništa grade u sklopu objekata, sukladno članku 52. stavak 1. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća (u daljem tekstu: Zakon o zaštiti i spašavanju), u skloništima se ne smiju nalaziti kontrolni, razvodni i drugi šahtovi, dimnjaci, dimovodi, kanali za ventilaciju i razne odvodne cijevi (za smeće, kišnicu i dr.) koji ne pripadaju skloništu.
Izvor: fbihvlada.gov.ba