IV OZNAČAVANJE I ČUVANJE DOKUMENTACIJE

Član 25.

Investiciono-tehnička dokumentacija mora imati:

– naziv naslov i registraciju pravnog lica koje vrši projektiranje,
– naziv objekta,
– podatke o investitoru,
– oznaku ili broj projekta,
– vrstu tehničke dokumentacije,
– naziv nacrta,
– mjerilo u kojem je nacrt izrađen,
– datum izrade,
– ime i potpis odgovornog projektanta,
– pečat i ovjeru od strane pravnog lica koje je izradila investiciono-tehničku dokumentaciju,
– dokaz o položenom stručnom ispitu projektanta i odgovornih projektanata pojedinih faza projekta,
– poseban akt s potpisima odgovornih projektanata kao dokaz daje izvršeno usklađivanje svih faza projekta.

Projekti i njihovi dijelovi (investiciono-tehnička dokumentacija) moraju biti uvezani na način da se onemogući zamjena sastavnih dijelova i numerisana po redoslijedu. U elaboratima i investiciono-tehničkoj dokumentaciji mora biti uvezan akt o registraciji firme koja ju je izradila.

Član 26.

Nadležni državni organ, koji je izdao odobrenje za građenje i odobrenje za upotrebu s ucrtanim svim izmjenama i dopunama koje su se dogodile u toku realizacije, dužan je trajno čuvati investiciono-tehničku dokumentaciju, na osnovu koje je izdato odobrenje za građenje, za vrijeme dok objekat postoji.
Investitor je obavezan čuvati kompletnu investiciono-tehničku dokumentaciju sve dok objekat postoji.
Pravno lice (projektni biro – firma), koje je izradilo dokumentaciju, obavezno je čuvati investiciono-tehničku dokumentaciju u vremenu od najmanje deset godina nakon izgradnje objekta.
Dokumentacija se čuva u državnom organu, kod investitora i projektanta na papiru ili u elektronskoj formi (disketa, CD, UBS i dr.).

 

Izvor: fbihvlada.gov.ba

Bookmark the permalink.

Comments are closed