Mogu se izvesti kao jednostruki i mogu biti nosivi ili nenosivi. Ukoliko je zid nosiv njegova minimalna debljina mora iznositi 25 cm ili 20 cm zazid od blok opeke .
Ovi zidovi su najčešće obostrano ožbukani, sa vanjske strane vanjskih zidova vodozaštitnom žbukom. Zbog toplinsko izolacijskih svojstava opeke, nivo toplinske zaštite jednostrukog zida je vrlo nepovoljna pa je potrebno izvesti dodatnu toplinsku zaštitu s posebnom toplinsko izolacijskom žbukom iil toplinsko izolacijskim fasadnim pločama.
Jednoslojni mješoviti i dvoslojni zidovi od opeke danas se uglavnom ne izvode kao vanjski.
Zidovi sa šupljinom izvode se zidanjem dva zida na međurazmaku od 2-5 cm. Deblji zid je unutarnji, konstruktivan, a drugi vanjski nenosivi, izveden kao obložni. Šupljina se može izvesti neprekinuta i do 10 m visine (zidove međusobno povezujemo nekorodirajućim sponkama).
Veličina opeke neposredno je vezana na strukturu opeke. Pune opeke su teže od šupljih i poroznih, te se proizvode u normalnom formatu ( N F = 6,5 x 12 x 25 cm )
Danas se opeka NF koristi uglavnom za pregradne zidove i ispune. Nosivi vanjski zidovi izrađuju se iz blok opeke.
Za konstruktivne zidove mogu se koristiti pune opeke, šuplje opeke i blokovi s vertikalnim šupljinama ako im je minimalna marka 10.
Šuplje opeke izrađene u većim dimenzijama od obične pune zidne opeke nazivaju se opekarski blokovi. Opekarskih blokova imamo tri vrste :
- normalni ili obični blokovi ( O B–N )
- fasadni blokovi ( O B–F )
- blokovi s uzdužnim šupljinama ( O B–U )