EKONOMIJA I UŠTEDE – Mudri će investitor u zamjenu za samo 10 do 20 posto veće ulaganje u izgradnju dobiti stambeni, poslovni, proizvodni ili javni objekt koji će tijekom narednih desetljeća štedjeti i do 90 posto energije za grijanje, hlađenje, kućanske aparate…
Mudro osmišljenom arhitekturom, visokim standardima građenja, naprednim strojarskim i elektro sustavima te korištenjem obnovljivih izvora energije, pasivna kuća može sama proizvoditi dostatnu količinu energije. Takva se investicija u trenutačnim uvjetima sama isplati za 10 do 15 godina, s time da se taj period (povrata investicije) sve više smanjuje pojeftinjenjem opreme te raznim poticajima i subvencijama. Desetljeća iskustva pokazala su da energenti stalno poskupljuju, a nerijetko se događalo da su cijene rasle i iznad predviđenih „crnih scenarija“. Na kraju, sustavi kućne tehnike u pasivnih građevina skoro da nemaju dijelova koji bi se istrošili. Osjetljivih i potrošnih uređaja za grijanje kod pasivnih kuća uglavnom nema jer se radi o niskotemperaturnom grijanju, stoga i u tome slučaju režemo troškove i štedimo.
ZDRAVLJE – Osim enormnih ušteda, posebnost pasivne kuće leži i u činjenici da ona osigurava optimalne uvjete zdravog stanovanja.
Klimatizacija pasivne kuće koristi filtre kojima se zrak čisti od prašine, kukaca, peludi i ostalih nepoželjnih elemenata. Zbog automatiziranog sustava mikroklime koji konstantno radi, usisava zrak izvana, po potrebi ga grije ili hladi te njime ventilira unutarnje prostorije – u pasivnoj kući udobno će se osjećati i osobe s ozbiljnim problemima kada su u pitanju peludne alergije. S obzirom na visoku učinkovitost ventilacijskog sustava, stanar pasivnog objekta (ukoliko to ne želi) uopće ne mora otvarati prozore da bi prozračio stan.
S druge strane, postoji još jedan sustav pasivne kuće koji mnogo utječe na zdrav boravak stanara. Riječ je o sustavu plošnog grijanja/hlađenja podnih, stropnih i zidnih površina, kojime se efekt „podizanja prašine“ smanjuje na minimum, što drastično smanjuje tegobe svima koji su alergični na prašinu. Plošni sustav grijanja u pasivnoj kući također je i veliki prijatelj djece koja svoje vrijeme često provode na podu, igrajući se.
ENERGIJA – U pasivnoj kući potrošena energija može se vrlo jednostavno i učinkovito „vratiti“ iz obnovljivih izvora energije.
Pasivna kuća može koristiti energiju sunca, podzemne vode, zemlje, čak i akumuliranu toplinu koju u unutarnjim prostorijama proizvedu stanari ili kućanski aparati. Korištenjem obnovljivih izvora pasivna kuća štedi energiju, i to ne samo na razini krajnjeg korisnika. Te iste uštede odražavaju se na cijelu državu, odnosno utječu na smanjenje njezinih investicija u sustav opskrbe energijom. To je iznimno važan podatak jer je danas velik broj država ovisan o uvozu energije. Pasivne kuće imaju velike mogućnosti iskorištavanja svih dobitaka koje pruža sunce – solarnim kolektorima zagrijava se voda, fotonaponskim ćelijama proizvodi struja a toplinskim zračenjem kroz staklene površine zagrijava se unutrašnjost objekta, što je u dobro izoliranim objektima jako veliki besplatni tj. „pasivni“ dobitak toplinske energije.
ETIKA – Želimo li svojim potomcima ostaviti u nasljeđe zagađen zrak, hranu i vodu, te nedovoljne količine raspoložive energije?
Često se može čuti ili pročitati kako više nije potrebno posebno naglašavati koliko je bitno raditi na smanjenju iskorištavanja klasičnih izvora energije i emisija stakleničkih plinova, jer je to samo po sebi razumljivo. Ipak, još uvijek raširena opća neinformiranost o toj temi o kojoj „svi sve znaju“ tjera nas da opet iznova ponovimo da planet Zemlja nije naše vlasništvo. Mi smo ga samo posudili od naše djece i unuka. Zamislimo se nad činjenicom da danas na grijanje i hlađenje građevinskih objekata otpada oko 40 posto ukupne svjetske potrošnje energije, dok istovremeno pasivna kuća smanjuje potrošnju energije i do deset puta. Što još čekamo?
EUROPSKI EKOLOŠKI CILJEVI – Broj pasivnih objekata u svijetu iz dana u dan se povećava, prvenstveno zahvaljujući Europskoj uniji koja želi do 2020. godine svu svoju novogradnju u potpunosti prebaciti na pasivni standard.
Svi koraci koje Europa u tome smjeru poduzima potaknuti su europskom inicijativom koja se popularno naziva 3×20. Europska unija je još 2007. godine usvojila zakonske akte s ciljem smanjenja utjecaja na klimatske promjene, kojima bi se do 2020. godine trebalo postići:
- 20% manje emisije stakleničkih plinova u usporedbi.
- 20% udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji.
- 20% manja potrošnja energije.
S obzirom na enormne uštede i usmjerenosti pasivne kuće na čiste i obnovljive izvore energije, te ako u obzir uzmemo činjenicu da takav štedljivi sustav drastično smanjuje emisiju stakleničkih plinova – potpuno je logična odluka EU o obaveznom uvođenju pasivnog standarda u gradnju.
ENERGETSKA CERTIFIKACIJA – Pasivna kuća svim svojim karakteristikama ulazi u najviši (A+) energetski razred.
Investitori, vlasnici postojećih zgrada, stanova i kuća – svi su obavezni certificirati svoje građevine. Energetski certifikat daje uvid u to koliko energije uistinu troše naše zgrade, kuće i javni objekti, jer nakon što ih se energetski certificira, sve građevine se dijele u 8 razreda: A+, A, B, C, D, E, F i G. Između razreda A+ (građevina čija godišnja potrošnja energije na grijanje i hlađenje ne prelazi 15 kWh/m2) i najlošijeg razreda G (građevina koja troši više od 250 kWh/m2) očita je velika razlika, koja itekako utječe na razinu (ne)kvalitete stanovanja i visinu mjesečnih računa za režije.