ZIDOVI OD BETONA I ARMIRANOG BETONA

Iskustva u dobivanju betona vrlo su stara. Još su stari Egipćani, Grci, Rimljani poznavali svojstva mješavine pucolana, pržene gline i vapna.

Moderna znanstvena iskustva počinju 1818. god. kada je Vicat otkrio uzroke hidrauličkih svojstava nekih vrsta veziva.

Prvi portland– cement ( PC ) proizveo je 1 824. god. John Aspdin ali nedovoljno dobre kvalitete jer nije bio dovoljno pečen. 1 845. god. Isaac Johnson uspjeva dobiti portland- cement istih svojstava po kojima je poznat i danas. 1 850. god. Francuz Lambot izrađuje čamac od žičane mreže koju sa obje strane oblaže cementnim mortom.

Kraj 19. st. može se smatrati početkom prve etape razvoja armiranog betona u kojem nastaju raznovrsni sistemi armiranobetonskih konstrukcija (sistem rebrastih stropova – Hennebique).

BETON je složeni građevinski materijal izrađen miješanjem veziva (cement), vode i agregata (pijesak, šljunak, drobljenac).

Beton ima veliku prednost da se u svježem stanju i po volji može oblikovati i taj oblik zadržava i nakon stvrdnjavanja. Odlikuje se velikom tlačnom čvrstoćom ( 10 – 60 N / mm² ), a vlačna čvrstoća mu je vrlo mala (iznosi 1/11 – 1/8 tlačne). Taj nedostatak uklonjen je kod armiranog betona. Iako dosta dobro odoljeva atmosferilijama, beton je, zbog bazičnog sastava cementa, neotporan prema kiselinama, osim toga slab je zvučni i toplinski izolator.

Klasifikacija betona vrši se ili prema težini po m³ gotove smjese ili prema vrsti veziva. Nakon miješanja u miješalicama, svježi se beton prenosi u kolicima, zatvorenim lijvcima,

pumpama ili teče žljebovima. Bolja kvaliteta postiže se nabijanjem, zbijanjem vibratorima ili centrifugiranjem. Ako se želi postići veća plastičnost, čvrstoća, ili otpornost prema mrazu, manja vodopropustljivost, ili kakvo drugo osobito svojstvo, svježoj betonskoj masi dodaju se još neke komponente (npr. plastifikatori, regulatori vezanja, zguščivači, prozračivači, sredstva protiv smrzavanja, sredstva za zaštitu površine, organski materijali, čelična strugotina).

Za ocjenu betona obično se uzima marka betona. Marka betona (MB) označava tlačnu čvrstoću (do loma) pokusnih kocaka veličine 20x20x20 cm, izrađenih od onih količina cementa koje su potrebne za 1 m³ gotovog tj. ugrađenog betona spomenutih masa. Čvrstoća betona pojedine marke ne ovisi samo o količini cementa i njegovoj klasi, nego i o kvaliteti agregata, količini vode, načinu ugradbe i njegovanju betona.

Prema količini vode koja se dodaje prilikom spravljanja betona dobivamo različitu gustoću svježe betonske mase:

1. vlažni beton – dobro se nabija i upotrebljava se za masivne konstrukcije (zidovi, temelji, itd.)
2. plastični beton – upotrebljava se za tanje i skoro sve armirano-betonske konstrukcije
3. žitki ili tekući beton – upotrebljava se kod vrlo uskih konstrukcija i kod konstrukcija sa gustom armaturom

Kemijski proces vezanja normalnog sporoveznog cementa počinje oko 1 ½ sat nakon polijevanja suhe smjese vodom. Kad cement počne vezati, beton mora mirovati i ne smije se više protresati.

Glavne vrste betona jesu :

1. obični ili nearmirani beton dobiva se miješanjem portland cementa i kamenog agregata. Upotrebljava se za elemente i konstrukcije opterećene na pritisak ( tlak )
2. štedni beton koristi se kod masivnih konstrukcija od običnog betona u koje se prilikom ugradnje mješavine mogu dodavati komadi prirodnog kamena (najveća dimenzija može biti 30 cm).
3. betoni sa metalurškim i pucolanskim cementom koriste se za konstrukcije izložene kemojskim utjecajima i agresivnim vodama.
4. beton sa aluminatnim cementom ne smije se miješati sa portland cementom zbog posebnih kemijskih reakcija
5. laki beton dijelimo na dvije skupine: -

- betonska mješavina u kojoj je agragat od lakog poroznog materijala normalno povezan cementom

- betonska mješavina sa sitnijim lakim agregatom uz dodatak kemijskog sredstva koji u svježoj mješavini tvori plinove ili pjenu (plino i pjeno betoni)

6. armirani beton je obični beton u kojeg su ugrađene čelične šipke ili mreža kako bi se konstruktivnom elementu povećala vlačna naprezanja.