Zgrade su glavni i najbrojniji objekti visokogradnje zato tu vrstu građevinske tehnike često nazivamo i zgradarstvo, ali ima i takvih objekata koji to nisu npr. spomenici, tribine, tornjevi i obični objekti kojima prostorije nisu bitne karakteristike kao što su to u zgradama. Takvi se objekti razlikuju od zgrada uglavnom svojom namjenom i oblikom, ali im je većina elemenata istovjetna ili slična kao u zgradama.
Radove na zgradama dijelimo u tri osnovne grupe i to :
- građevinski radovi: zemljani, betonski, armirački, tesarski, zidarski (izvedba netipičnog podnožja - temelja, podruma a ponekad i prizemlja i izvedba nadgradnje - osnovna konstrukcija gornjih tipičnih katova)
- obrtnički radovi: stolarski, bravarski, ličilački, parketarski,… (pregrađivanja i zaštite od vanjskih utjecaja, izvedba konstrukcija za zatvaranje građevinskih otvora, finalna obrada površina sa podlogama, izvedba instalacija)
- pripremno završni radovi (radovi na gradilištu koje prethodno treba izvesti kako bi se stvorili uvjeti za normalno odvijanje i izvedbu svih radova na zgradi i oni radovi nakon završetka izvedbe kako bi se očistilo gradilište, isplanirao teren i uredio okoliš) – organizacija građ
Ovo su samo glavna područja koja se dalje dijele prema zanatskim kvalifikacijama izvođača, na razne radove koji se troškovnički iskazuju kao zasebna poglavlja odnosno grupe stavaka (pojedinačnih radova).
Odnos građevinskih i obrtničkih radova kod zgradarstva je izjednačen dok je u niskogradnji učešće obrtničkih radova vrlo malo a ponekad je u potpunosti i izostavljeno.
Modularna koordinacija je nastala iz potrebe da se niz elemenata u graditeljstvu dimenzionalno međusobno uskladi. Primjenom modularne koordinacije - omogućeno je uvođenje industrijskog načina građenja, moguća je serijska proizvodnja, što ubrzava i pojeftinjuje gradnju.
Modularna koordinacija je sustav mjera baziran na dogovorenom modulu i njegovim željenim multiplikacijama a uvodi se sa ciljem otvaranja mogućnosti kombiniranja odnosno uklapanja pojedinih građevinskih elemenata prilikom gradnje i opremanja zgrade.
Modul je osnovna mjera modularne koordinacije odnosno zajednički višekratnik svim primijenjenim dimenzijama u sustavu.
Kod nas i u većini drugih zemalja modul iznosi 60 cm (M) a njegov osnovni dio, mali modul je 10 cm (m).
Osnovni elementi visokogradnje su unutarnji prostor, koji služi određenoj namjeni, i vanjsko tijelo (plašt), koji svojom komponentom ostvaruje i zaštićuje unutarnji prostor, Kompozicijsko - oblikovnom komponentom ti se elementi usklađuju u pojedine dijelove građevine i zatim povezuju u harmoničnu cjelinu .
Najvažniji su oni dijelovi zgrade koji preuzimaju, nose i na temeljno tlo prenose pojedinačna opterećenja i cjelokupno opterećenje. To su konstruktivni ili nosivi elementi koji se iz praktičnih ili estetskih razloga nadopunjavaju drugim, nenosivim elementima (pregrade, žbuke, obloge, podovi, pokrovi itd.)
Najvažnije opterećenje koje jedna konstrukcija mora prenijeti jest statičko opterećenje na osnovu kojeg se dimenzioniraju konstrukcije i smatramo ga nepromjenjivim ili malo promjenjivim. U statičko opterećenje spadaju :
- stalno opterećenje – težina konstrukcije
- korisna opterećenja – sva pokretna opterećenja (ljudi, oprema, strojevi i sl.), kiša, snijeg, led, pritisak vode, vjetar, promjene temperature, slijeganje tla
Opterećenja koja također djeluju na građevinu na način da brzo mijenjaju smjer, jačinu i javljaju se iznenada nazivamo dinamička opterećenja (jaki udar vjetra, potres i sl.)
Bez obzira da li opterećenja djeluju stalno, privremeno ili kratko, deformacija konstrukcije mora nestati nakon prestanka djelovanja opterećenja