1. Otpornost skloništa na mehanička dejstva
Član 46.
Otpornost skloništa na mehanička dejstva određuje se na:
1) osnovno opterećenje (stalna, prometna i druga opterećenja);
2) naročito opterećenja (opterećenje od udarnog vala eksplozije, parčadi i ruševina).
Član 47.
Opterećenje od udarnog vala eksplozije uzima se kao zamjenjujuće statičko ravnovjerno podijeljeno opterećenje okomito na površine elemenata konstrukcije skloništa i uređaja za zatvaranje.
Zamjenjujuće statičko opterećenje iznosi:
P = K• p0
gdje je:
P – zamjenjujuće statičko opterećenje
K – koeficijent zamjenjujućeg opterećenja
p0 – najveći nadpritisak udarnog talasa eksplozije, i to:
– za skloništa dopunske zaštite 50 kPa.
– za skloništa osnovne zaštite do 50 lica 50 kPa
– za skloništa osnovne zaštite preko 50 lica 100 kPa
Koeficijent K, zavisno od elemenata konstrukcije i njegovog položaja, iznosi:
REDNI BROJ | ELEMENTI KONSTRUKCIJE | KOEFICIJENT K |
1 | 2 | 3 |
1 | Tavanica-strop | 1 |
2. | Spoljnji zidovi- iznad površine tla: | 2,5 |
3. | Spoljnji zidovi u podrumskoj prostoriji: | |
3.1 | Na prvom podrumskom katu | 2 |
3.2 | Na drugom podrumskom katu | 1 |
4. | Spoljnji zidovi u dodiru sa tlom: | |
4.1 | Nevezano tlo- suho u prirodno vlažno | 0,5 |
4.2 | Vezano tlo- prirodno vlažno | 0,5 |
4.3 | Nevezano i vezano tlo zasićeno vodom | 1,00 |
5. | Temeljna ploča: | 1,0 |
Član 48.
Zamjenjujuće opterećenje od potresa usljed eksplozije za pregradne zidove ili stropove je statičko opterećenje ravnomjerno raspoređeno okomito na površinu u oba smjera i određuje se po obrascu
qp= K1 q
gdje je:
qp – zamjenjujuće opterećenje;
q – opterećenje vlastite težine elemenata;
K1 – koeficijent zamjenjujućeg opterećenja koji iznosi, i to:
1,0 za obim zaštite 50 kPa;
2,0 za obim zaštite 50 – 100 kPa.
Član 49.
Zamjenjujuće statičko koncentrično opterećenje usljed eksplozije za predmete, uređaje, instalacije i opremu u skloništu djeluje u svim smjerovima i određuje se po obrascu:
Qp = K2 G
Qp – zamjenjujuće opterećenje;
G – sopstvena težina predmeta;
K2 – koeficijent zamjenjujućeg opterećenja koji iznosi 2K1 ako su predmeti i uređaji priključeni na tavanicu i K1 kada su priključeni na zidove i pod.
Član 50.
Opterećenje od ruševina zgrade iznad podrumskih prostorija uzimati u obzir kao osnovno opterećenje kao zamjenjujuće ravnomjerno podijeljeno opterećenje, i to:
1) vertikalno opterećenje
– 10 kN/m2- za zidane zgrade do P+2;
– 5 kN/ m2 za svaki slijedeći sprat, a ukupno najviše 50 kN/ m2;
– 2,5 kN/ m2 za svaki slijedeći sprat u skeletnim zgradama.
2) horizontalno opterećenje na zidove
– 10 kN/ m2 za sve vanjske zidove skloništa ispod površine tla,
– 20 kN/ m2 za zidove iznad površine tla.
Opterećenje iz stava 1. ovoga člana, ne stavlja se iznad opterećenja od udarnog vala (ne superponiraju se sa opterećenjem od udarnog vala).
Ova opterećenja ne uzimaju se u obzir u koliko je pokretno opterećenje u vrijeme mira veće.
2. Otpornost skloništa na toplotno dejstvo
Član 51.
Za osiguranje otpornosti skloništa na toplotno dejstvo, dijelovi konstrukcije skloništa koji mogu biti izloženi toplotnom djelovanju moraju imati:
1) debljinu betona najmanje 30 cm za skloništa otpornosti 50 kPa;
2) debljinu betona najmanje 40 cm za skloništa otpornosti 100 kPa;
3) odgovarajuću debljinu drugog nezapaljivog materijala sa jednakom toplotnom provodljivošću.
Nezavisno od zahtijevanih minimalnih debljina elemenata skloništa, preporučuje se dodatna zaštita slojevima zemlje, šljunka, pijeska i sl.
3. Otpornost skloništa na radijacijska dejstva
Član 52.
Otpornost skloništa na radioaktivna dejstva osigurava se površinskom gustinom dopunskih zaštitnih elemenata, i to:
1) tavanica skloništa (tavanicom skloništa, zatim podrumskom tavanicom, kao i tavanicama katova iznad skloništa i nasipima od zemlje ukoliko je sklonište ukopanog tipa);
2) spoljnjih zidova skloništa iznad površine tla (spoljnji zid skloništa, zid ulaznog i izlaznog hodnika, nasip od zemlje);
3) spoljnjih zidova skloništa u podrumu (spoljnji zid skloništa, zid ulaznog ili izlaznog hodnika, tavanica iznad podrumske prostorije.
Površinska gustoća zaštitnih elemenata određuje se po slijedećem obrascu:
gdje je:
– debljina pojedinog zaštitnog elementa(m);
i -gustina pojedinog sloja (kg/m3);
mp – potrebna površinska gustoća svih slojeva, koja iznosi:
OBIM ZAŠTITE kPa | POVRŠINSKA GUSTOĆA ZBIJENOG MATERIJALA mp kg/m2 | |
Skloništa van zgrada- mp1 | Skloništa ispod jednokatnih i višekatnih zgrada- mp2 | |
50 | 1000 | 750 |
50 do 100 | 1800 | 1300 |
Spoljašni zidovi ukopanih skloništa koji dodiruju tlo ne računaju se na opterećenja radijacijskog zračenja ako je tavanica prostorije za boravak ispod razine okolnog terena.
4. Dokazivanje otpornosti skloništa na mehanička dejstva
Član 53.
Materijali koji se koriste za izgradnju skloništa moraju osigurati statičku i dinamičku čvrstoću konstrukcija.
Za sve vanjske dijelove konstrucije (ploče i zidove) mora se koristiti armirani beton. Unutrašnji nosivi elementi mogu se graditi i od čelika, a za pregradne zidove mogu se koristiti i ostali građevinski materijali.
Za noseće (nosive) elemente konstrukcije skloništa osnovne zaštite mora se upotrijebiti armirani beton najmanje MB – 30 i čelik za armirani beton prema važećim standardima i propisima.
Za vrata sa betonskim punilom mora se upotrijebiti beton najmanje MB – 40.
Član 54.
Proračunska analiza konstrukcija vrši se prema priznatim teorijama za proračun konstrukcija.
Član 55.
Za proračun graničnih uticaja u presjecima konstrukcija parcijalni koeficijent sigurnosti za neočekivana projektna stanja iznosi =1.0.
Član 56.
Čelične noseće konstrukcije mogu se proračunavati i po metodi dopuštenih napona.
Ako se čelične konstrukcije proračunavaju metodom dopuštenih napona dopušteni napon čelika ne smije preći 80 % karakteristične vrijednosti granice tečenja.
Član 57.
Kontrola naprezanja u tlu nije potrebna za naročitu kombinaciju opterećenja (nadpritisak).
Član 58.
Predmeti, uređaji, instalacije i oprema koji se ugrađuju u skloništa ili se nalaze u skloništu moraju biti otporni na potres i osigurani da se ne prevrnu i da se nekontrolisano ne pomjeraju.
Izvor: fbihvlada.gov.ba