Proces adaptacije prema pasivnom standardu u gradnji sličan je postupku planiranja izgradnje novog pasivnog objekta. To znači da na građevini koja je objekt adaptacije treba „pojačati“ toplinsku izolaciju, učinkovito eliminirati toplinske mostove i vlagu, stolariju zamijeniti prvoklasnim vratima i troslojnim staklima, te ugraditi strojarske i elektro sustave koji će učinkovito iskorištavati obnovljive izvore energije i osigurati udobnost stanara stvaranjem zdrave mikroklime unutarnjih prostorija.
Osim udobnosti i komfora, ugodne i zdrave mikroklime, stanari u obnovljenom objektu moraju osjetiti i značajno smanjenje potrošnje energije. Stare i slabo izolirane građevine troše više od 200 kWh/m2 godišnje na grijanje i hlađenje. Pri adaptaciji objekata na pasivni standard, potrošnja energije može se smanjiti i do 10 puta, što rezultira većom neovisnošću stanara o dobavljačima energije i oscilacijama cijena energenata. Treba naglasiti da to nije smanjenje troška energije od 10 ili 20 posto što je također značajno, nego je to smanjenje troškova grijanja i hlađenja za 90 posto. Korištenjem obnovljivih izvora energije smanjuju se ukupni troškovi održavanja zgrade, kojoj će značajno porasti i vrijednost na tržištu. Najčešći obnovljivi izvor energije koji se trenutačno iskorištava je sunce (solarnim kolektorima i fotonaponskim ćelijama). Nešto rjeđe iskorištava se stalna temperatura zemlje i podzemnih voda (zemnim kolektorima i sustavima dizalica topline). S obzirom da će se uskoro uvesti stroži propisi u građevinarstvu (prema kojima će dopuštena potrošnja energije biti smanjena za približno 30 posto), adaptirati građevinu na pasivni standard vrlo je mudra odluka.
Primjer adaptacije višestambene zgrade na pasivni standard (Linz, Austrija):
Prvi koraci u adaptaciji su: identificiranje potreba stanara, procjena stanja objekta i mogućih poboljšanja, te ekonomska isplativost. Također, uz projektante i građevinare, pri planiranju veliku ulogu imaju i investitori. Naime, prilagođavanje novim standardima ponekad zahtjeva premještanje određenih prostora, ili zamjenu funkcija prostorija unutar objekta. Treba napomenuti i da je zbog različitih polaznih okolnosti (klimatskih uvjeta, orijentacije, mogućnosti izvođenja…), ponekad teže postići da obnovljen objekt bude u potpunosti adaptiran prema pasivnom standardu, no takvu se građevinu sigurno može pretvoriti u vrlo dobru niskoenergetsku građevinu. Pasivni i niskoenergetski standard u gradnji imaju zajednički cilj, s time da je pasivni ipak stroži (potrošnja energije do 15 kWh/m2), dok se za niskoenergetsku kuću očekuje potrošnja do 40 kWh/m2. Iako niskoenergetski standard u gradnji nije toliko rigorozno štedljiv kao pasivni, on je opet daleko ispred konvencionalno izgrađenih objekata, koji uglavnom troše između 100 i 200 kWh/m2 godišnje.
Jedanput kad se krene u projekt adaptacije prema pasivnom standardu, arhitekti, građevinari i strojari trebaju obratiti pažnju na cijeli niz karakteristika postojeće građevine, pogotovo na one koje mogu biti otežavajuće pri adaptaciji. Primjerice, objekt može biti nepovoljno orijentiran, a može imati i nepovoljan tlocrtni oblik. Obnovu tlocrta definira prije svega toplinsko zoniranje prostora: grupiraju se grijane (posebno negrijane površine), te se određuju tamponske zone.
Također, jedna od otežavajućih okolnosti adaptacije prema pasivnom standardu je nemogućnost umetanja toplinske izolacije ispod već izgrađenog objekta. S obzirom da pasivni standard u gradnji predviđa sveobuhvatno oblaganje građevine u debeo sloj toplinske izolacije, te s obzirom da postojeću građevinu nije moguće „podići“ od tla kako bi se ispod nje postavio sloj izolacije, stručnjaci su se dosjetili rješenju koje su nazvali „Hat“ (eng.: šešir) model. To znači postavljanje debelog koherentnog toplinskog izolacijskog sloja oko zgrade ili kuće, od krova preko pročelja, do ispod površine tla (ovisno koliko je moguće duboko i široko ići). Gledano u presjeku, izolacija u tom slučaju izgleda kao da se u tlu širi (poput širokog oboda šešira). Na taj način će se gubici zbog prijenosa topline kroz neizolirano tlo ispod građevine smanjiti na minimum.
Skica „Hat“ modela postavljanja toplinske izolacije:
U unutrašnjosti objekta, adaptacija prema pasivnom standardu podrazumijeva zamjenu stolarije i svih strojarskih, vodovodnih i elektro instalacija, izrada podne toplinske i hidro izolacije, ugradnja ventilacije sa rekuperacijom i dr.
Na kraju, najvažnije je napomenuti koliko je mudra odluka investitora da krenu u adaptaciju prema pasivnom ili niskoenergetskom standardu u gradnji. Investitorima će se takva odluka višestruko isplatiti, jer adaptacijom ostvaruju niz pogodnosti, kao što su:
- prilagodba objekta specifičnim potrebama korisnika (funkcionalna i estetska)
- velike uštede u pogledu potrošnje energije
- stvaranje neovisnosti o fosilnim (neobnovljivim) izvorima energije
- iznimno zdrav boravak u ventiliranim unutarnjim prostorijama
- uštede u pogledu samog održavanja objekta
- povećana tržišna vrijednost nekretnine
- općenito unapređenje kvalitete stanovanja
- iznimno povoljna ocjena prema Pravilniku o energetskom certificiranju