U svrhu uštede energije potrebno je kod gradnje novih građevina povećati toplinsku zaštitu.
Standardno izolirane kuće troše nešto ispod 100 kWh/m² što je znatno više od niskoenergetskih kuća koje troše 40 kWh/m² i pasivnih kuća koje troše 15 kWh/m².
Zbog nedovoljne toplinske izolacije dolazi do većih toplinskih gubitaka zimi, pregrijavanja prostora ljeti, oštećenja uzrokovanih vlagom, što dovodi do oštećenja konstrukcije ,te neudobnog i nezdravog stanovanja.
Toplinski gubici kroz konstrukciju ovise o sastavu konstrukcije, orijentaciji građevine, te o koeficijentu prolaska topline. Ugradnjom materijala niske toplinske provodljivosti, a većeg toplinskog otpora, postiže se bolja toplinska izolacija.
Bitna karakteristika vanjskog elementa konstrukcije je koeficijent prolaska topline U, koji predstavlja količinu topline koju građevni element gubi u 1 sekundi po m² površine kod razlike temperature od 1K, izraženo u W/m²K.
Što je koeficijent prolaska topline manji, toplinska zaštita građevine je veća.
Za energetsku učinkovitost u građevinama potrebno je:
- poboljšati toplinsku zaštitu ovojnice u svrhu smanjenja gubitka topline iz građevine
- orijentacijom građevine i korištenjem sunčeve energije povećati toplinske dobitke u građevini
- koristiti obnovljive izvore energije – sunce, vjetar, biomasa…
- povećati energetsku učinkovitost termoenergetskih sustava