Član 4.
Potrebe za izgradnju skloništa utvrđuju se na osnovu procjene ugroženosti područja kantona, odnosno područja općine od ratnih dejstava ili određenih prirodnih i drugih nesreća i potrebe za sklanjanjem ljudi i materijalnih dobara koja mogu biti u ratu ugrožena ratnim dejstvima, a u miru određenim prirodnim i drugim nesrećama.
Na osnovu procjene iz stava 1. ovog člana, dokument koji se odnosi na prostorno uređenje obavezno sadrži i prilog o skloništima koji obuhvata detaljne urbanističko-tehničke uvjete izgradnje skloništa usklađene sa nivoom dokumenta prostornog uređenja.
Prostorni plan kantona definiše razmještaj skloništa na području kantona sa makrolokacijom, vrstom i orjentacionim kapacitetom.
Prostorni plan općine, odnosno grada i prostorni plan područja posebnih obilježja (ukoliko je definisana gradnja ovog objekta u dokumentu koji razrađuje šire područje) definiše lokaciju, vrstu i kapacitet ovih objekata, u pokazateljima koji su u skladu sa nivoom prostornog plana.
Urbanistički plan na osnovu preuzetih podataka iz dokumanata prostornog uređenja šireg područja detaljnije razrađuje, pored navedenih podataka i zone gravitacije, otpornost i td.
Regulacioni plan, ukoliko obuhvata lokalitete sa objektima u kojima se treba da grade skloništa detaljno razrađuje podatke iz stava 2. ovog člana, a naročito: lokaciju sa pripadajućom parcelom, gabarite objekta sa građevinskim i regulacionim linijama, jasno naznačene prilaze, infrastrukturnu povezanost i druge temeljne podatke o objektu.
Urbanistički projekat u okviru idejnih rješenja svih objekata razrađuje i idejno rješenje skloništa (ukoliko je projektom obuhvaćeno), a u skladu sa uslovima prezentiranim iz plana šireg područja.
Saglasnost na planove iz odredaba ovoga člana koji se odnose na skloništa daje kantonalna uprava civilne zaštite u saradnji s kantonalnim organom uprave koji je nadležan za poslove prostornog uređenja kantona.
Član 5.
Za javna skloništa mogu se koristiti pogodni podzemni javni i komunalni objekti koji su prilagođeni za tu namjenu.
Podzemnim komunalnim objektima, u smislu ove uredbe, smatraju se: podzemni prolazi, javni podzemni parking prostori i garaže, tuneli, podzemni dijelovi željezničkih stanica i stanica javnog gradskog saobraćaja i drugi pogodni komunalni objekti.
Član 6.
Investitor prilikom izgradnje objekata iz člana 5. ove uredbe, obavezan je te objekte prilagoditi i za potrebe sklanjanja ljudi i materijalnih dobara.
Za objekte iz člana 5. ove uredbe, urbanističko – tehničke uslove u izvedbenom planu utvrđuje kantonalni organ uprave nadležan za prostorno uređenje, uz prethodno pribavljeno mišljenje kantonalne uprave civilne zaštite.
Član 7.
Skloništa se grade na osnovu izvedbene projektne dokumentacije.
Projektna dokumentacija mora biti urađena na način definisan čl. 24. do 29. Zakona o građenju.
Član 8.
Kanton može povjeriti vođenje stručnih poslova vezanih za reviziju i ovjeru projekata skloništa odgovarajućem stručnom organu ukoliko nema stručni organ koji može kvalifikovano da obavlja ove poslove.
Troškove pregleda projektno – tehničke dokumentacije snosi investitor.
Član 9.
Na izgrađenom dijelu užeg urbanog područja općine može se vršiti prilagođavanje pogodnih prostorija za sklonište dopunske zaštite.
Odluku o prilagođavanju pogodnih prostorija iz stava 1. ovog člana za sklanjanje, na prijedlog općinske službe civilne zaštite i općinske službe za prostorno i urbanističko planiranje, donosi općinsko vijeće.
Član 10.
Skloništa osnovne zaštite grade se kao samostalni objekti ili kao dijelovi građevinskog objekta.
Stepen zaštite skloništa osigurava se poštivanjem sljedećih parametara, i to:
1) zaštitna osobina;
2) veličina (kapacitet – broj lica koji boravi u skloništu);
3) vrijeme mogućeg neprekidnog boravka.
Član 11.
Zaštitne osobine skloništa određuju se otpornošću na dejstva koje skloništa izdrže, a da ne bi bila oštećena njihova funkcija, i to:
1) mehaničko dejstvo – veličina nadpritiska zračnog udarnog vala eksplozije (u daljnjem tekstu: nadpritisak) i težina urušenog materijala;
2) radioaktivnom dejstvu – s jačinom i intenzitetom radioaktivnog zračenja;
3) toplotno dejstvo – s intenzitetom i količinom toplote;
4) hemijsko i biološko dejstvo – s koncentracijom otrovnih materija u vanjskom okruženju.
Zaštitne osobine skloništa izražavaju se veličinom nadpritiska pri čemu se u obzir uzimaju i zaštitne osobine u pogledu dejstava iz stava 1. ovog člana (u daljem tekstu: obim zaštite).
Član 12.
Skloništa se razlikuju po obimu zaštite, koji određuju njihove zaštitne osobine, i to:
1) sklonište dopunske zaštite mora imati:
– obim zaštite do 50 kPa nadpritiska;
– funkcionalno uređene prostorije u skladu sa ovom uredbom opremljene za 24 satni neprekidni boravak do 50 ljudi.
2) sklonište osnovne zaštite mora imati:
– obim zaštite od 50 do 100 kPa nadpritiska;
– funkcionalno izgrađene prostorije u skladu sa ovom uredbom opremljene za sedmodnevni neprekidni boravak do 300 ljudi i više.
Član 13.
Skloništa osnovne zaštite izgrađuju se u objektima koji su namjenjeni za sljedeće potrebe:
1) zdravstvene ustanove s više od 50 ležaja;
2) vaspitno – obrazovne ustanove za više od 50 djece;
3) redovno obrazovanje za više od 100 učenika obrazovnog programa;
4) javno – telekomunikacijskim centrima;
5) televizije i radio postaje i drugim objektima ovakve namjene ako se grade na području Federacije BiH;
6) željezničkim i autobuskim stanicama;
7) aerodromima;
8) važnijim energetskim i industrijskim objektima koji će u slučaju rata obavljati poslove od posebnog značaja za odbranu i zaštitu;
9) hotelima;
10) ustanove za zaštitu dobara kulturno – istorijskog nasleđa (muzeji, galerije, arhive, biblioteke i drugi objekti od istorijskog značaja).
Skloništa osnovne zaštite grade se i u vojnim objektima kao što su stacionarni -telekomunikaciski objekti, uređeni položaji i sjedišta operativnih komandi.
Izvor: fbihvlada.gov.ba